|
|
| siječanj, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog ko blog
Ime: Anja
Prezime: nije važno
Preživljavam: u Koprivnici u 7.c
Godina rođenja: 26.10.1993.g, znači škorpion
Volim: zabavne ljude, svoje frendice, svoj crazy razred, ples, muziku, čokoladu.....
Ne volim: dosadne ljude, svoje neprijatelje....
Naj frendice: Sanja i Monika
Ostale: Ivana, Anja Z, Ivona, Iva, Doria, Iva A......
Naj jelo: Pizza
Naj piće: Coca cola, Ledeni čaj- limun
Naj alkoholno piće: Red Bull sa votkom
Me(ja)
E ljudi ta slikica mi je baš zakon.....
Ali ta slikica mi je puno bolja od ove prije.....
A ni ta slikica nije loša.......
I još jedna slikica......
Jedno lijepo oko........
Tužna slikica.....
A evo malo i veselih i šarenih slikica.....
I can"t hear you......
Slatki pesek.......
Ej, ljudovi evo mene opet.... samo da vam javim da sam dobro..... i da sam živa.... nisam pisala postove.... zato kaj nisam znala o čemu da pišem..... pa evo jedno teme koja se meni najviše sviđa.... naravno sve je izvađeno iz ineterneta..... uživajte....
Tango
Plesni stilovi argentinskog tanga
U Buenos Airesu kažu da ako gledaš deset parova kako plešu tango, vidjet ćeš deset različitih stilova. Pa, iako je činjenica da mnogi plesači razvijaju svoj vlastiti stil, u stvari se sve svodi na osnovni izbor između dva specifična i vrlo različita stila. Jedan je Milonguero stil (ili Buenos Aires stil), a drugi je Salon(ski) stil (Tango de Salon). Svaki stil ima svoju vrstu glazbe, plesnog držanja i koraka, odnosno plesnih elemenata i tehnike plesa. Jednako je važno spomenuti i da svaki stil nosi i svoju psihologiju ili mentalni sklop plesača. Iako se ti "sklopovi" u ovisnosti o plesnom stilu, koji u mnogim slučajevima postaju i životni stilovi, naizgled drastično i nepomirljivo razlikuju, mnogi mladi plesači danas su jednako dobri i u milonguero i u salonskom stilu, a rabe ih u ovisnosti o mjestu i vrsti glazbe. Dok je u Buenos Airesu i danas strogo definirano koja se vrsta glazbe i koji stilovi plešu na kojem mjestu (milongi), u široj se svjetskoj tango zajednici ne radi tako stroga podjela, pa ne samo da se na istoj milongi može plesati različite stilove na različitu vrstu glazbe, već možete vidjeti i različite parove da plešu različite stilove na istu glazbu. Naravno, tome je ponekad uzrok i njihovo neznanje ili neiskustvo. Ipak, tango će uvijek biti tango, bez obzira na stil kojim ga plešemo. Zbog toga mnogi plesači tanga, poglavito Argentinci, ne prihvaćaju takvu karakterizaciju njihovog plesa. Oni jednostavno kažu da plešu tango, njihov vlastiti stil, ili stil njihovog susjedstva ili grada u kojem žive.
TANGO MILONGUERO
Najčešće se pleše na glazbu koja je starija od one za Salonski tango, a može imati sporiji tempo bez naglašenog ritma ili, što je češće, brzi ric-tic-tic ritam koji karakterizira npr. glazbu Juana D'Arienza, Rodolfa Biagija, Ricarda Tanturija... Takva glazba savršeno odgovara Milonguero stilu koji je, generalno govoreći, uglavnom sjetan. Ovaj se stil lako raspoznaje već i po samom plesnom držanju, koje je vrlo blisko - muškarac čvrsto drži ženu priljubljenu uza svoje grudi, često su im i obrazi ili čela priljubljeni, a taj se položaj ne mijenja tijekom cijelog plesa. Plesačica se privija uz plesača obgrlivši ga svojom lijevom rukom oko vrata, a oči su joj često zatvorene u potpunoj predanosti plesu. Ovakvo plesno držanje Argentinci zovu "apilado". Zbog tijesnog držanja koraci su vrlo mali, a uzbudljivi, za tango karakteristični pokreti kao što su gancho, sacada i voleo, vrlo su rijetki. Za okrete i ochose u ovom je stilu potrebna velika vještina, a najčešće se plešu cortado (odrezano, skraćeno). Jedna je od prednosti ovog stila što treba vrlo malo mjesta za ples, pa se može plesati i u velikoj gužvi. U Buenos Airesu uglavnom ga pleše starija tango generacija, mada je danas stekao i novu popularnost među mnogim mlađim plesačima. Svakako treba naglasiti da mlađi plesači koje vidimo kako plešu u Milonguero stilu, jednako tako dobro plešu i Salonski stil, u ovisnosti o mjestu i situaciji. U našoj je blizini ovaj stil osobito popularan u Italiji. Tango milonguero ili milonguero stil naziva se ponekad i apilado, café, confiteria ili jednostavno stil Buenos Airesa. Plesni pravac, ronda, u ovom je stilu obavezan.
TANGO DE SALON
Salonski se tango pleše uglavnom na glazbu Carlosa di Sarlija, Osvalda Puglieseja i drugih glazbenika koji su preferirali izražajnost melodije uz 4x4 ritam, s mnogo sinkopiranja, što iziskuje mnogo iznenadnih stanki u plesu uz upotrebu mnogih izražajnih plesnih elemenata. Oni koji plešu salonski tango na glazbu Juana D'Arienza ili Rodolfa Biagija uglavnom ignoriraju čvrsti ric-tic-tic ritam koji kakarketrizira njihovu glazbu. Tango de salon podrazumijeva duge i elegantne korake i velik broj ukrasa (adornos), finti (amagues), povlačenja (arrastres), okreta (giros)… Teže se pleše u gužvama, na pretrpanim plesalištima, zahtijeva dosta "slobodnog" prostora. Plesači se drže u otvorenom ili u zatvorenom AV-e položaju: tijela su izravnata, ali sa laganim nagibom prema naprijed, tako da prividno os težišta pada izvan plesača, kako je gornji dio tijela bliži od donjeg, što nogama daje više prostora za ples, plesači izgledaju poput slova A. Zagrljaj (abrazo) podsjeća na slovo V, jer su plesači priljubljeni jedno uz drugo dotičući se desnim muškim i lijevim ženskim ramenom dok su im suprotna ramena razmakunuta, otvorena. Kad se pleše u zatvorenom držanju, kako bi se omogućila veća sloboda u okretima i drugim kompliciranijim plesnim elementima, držanje se nježno, tijeom samog plesa, mijenja u otvorenu varijantu. Plesni je pravac, ronda, i u ovom stilu obavezan.
TANGO ORILLERO
Orillero znači "iz predgrađa", jer je nastao u predgrađima Buenos Airesa, kao što su Avellaneda i Morón. Stil koji je danas ponovno aktualan u Zlatnom dobu tanga nije bio poželjan u plesnim dvoranama Buenos Airesa. Nekad su ga plesali u predgrađima, gdje je bilo više većih mjesta za ples, pa čak i na ulicama. Držanje je isto kao i u salonskom tangu (AV-e) uz variranje otvorene i zatvorene varijante tijekom plesa. Najveća je razlika u odnosu na tango de salon u tome što nije nužno poštivanje ronde, plesnog pravca, pogotovo prilikom izvođenja kompliciranih plesnih figura. Naravno, na taj se način ne može plesati u gužvi. Danas ga karakterziraju brzi pokreti, "udarci" nogama, pa čak i svojevrsne plesne akrobacije.
CANYENGUE
Prethodnik milonge, ples na staru ritmičnu glazbu s ruralnim utjecajem iz pampa i utjecajem afro-američkih crnačkih plesova iz 19. stoljeća. Razvio se u prvom i drugom desetljeću 20. stoljeća. Plesao se na glazbu Stare Garde (Guardia Vieja), koja podrazumijeva Roberta Firpa, Francisca Canara (na početku karijere), Francisca Lomuta, Juana de Dios Filiberta, Edgarda Donata, Orquesta tipica Victor, Julia de Cara…Danas glazbu u tom stilu svira orkestar Los Tubatango. Plesačice ne rade cruzadu (križno zatvaranje nogu), jer je ono u ples uvedeno tek 40-tih godina 20. stoljeća. Držanje je tijesno, ali plesači nisu izravnati, već su im koljena malo pokleknuta, poglavito prilikom iskoračaja. Koraci su kratki, a broj plesnih elemenata je ograničen, što ne čudi jer su u vrijeme nastanka ovog stila žene nosile duge i uske haljine.
CLUB TANGO
Radi se o svojevrsnom spoju milonguero i salonskog stila. Držanje je AV-e, tijela su izravnata, kod okreta i sličnih elemenata držanje se iz zatvorenog mijenja u otvoreno kako bi plesačici omogućilo veću slobodu kretanja. Plesni pravac, ronda, je obavezan. Najčešće se pleše na ric-tic-tic ritam.
TANGO FANTASIA
Tango fantasia ili tango para export stil je koji možemo vidjeti u nekom od tango showa, u pravilu se pleše na kazališnim daskama ili u kabaretima, uvijek za gledaoce, a ne za osobno uživanje. Začetnik ovog stila, odnosno tango showa je Francisco "Pirincho" Canaro, krajem 20-tih godina prošlog stoljeća. Najveću je popularnost ovaj "stil" stekao krajem 80-tih i početkom 90-tih prošlog stoljeća, poglavito s projektima kompanije Tango x2. Tango fantasia pleše se na posebno priređene stare skladbe, ali vrlo često i na tango nuevo glazbu Astora Piazzole i Mariana Moresa, pa čak i neke klasične komade. Plesni pravac, ronda, uopće nije važan, a vrlo su česte i prave, manje ili više plesne, akrobacije. Potpuno je neprimjereno, čak štoviše, bezobrazno drsko upotrebljavati show elemente na milongi, jer ne samo da ometaju druge plesače, već mogu dovesti i do povreda. Ovaj je hibridni stil spojio tradicionalne tango korake sa baletom, klasičnim i suvremenim plesom, gimnastikom, plesnim figurama klizača na ledu itd. Uglavnom, uključuje sve moguće plesne pokrete koje koreograf ili plesač zamisle da se mogu izvesti. Pleše se u otvorenom držanju. Tango show mogu kvalitetno plesati samo vrhunski plesači, oni kojima je to samo pomoćno sredstvo za popularizaciju tanga, a ne osobni stil plesanja.
TANGO NUEVO
Novi tango, pleše se u otvorenom držanju kako bi se omogućile složene kretnje prilikom okreta. Poštuje plesnu tango tadiciju, ali i uvodi nove korake, kombinacije, figure. U glazbenom smislu radi se o avangardnom pristupu tango glazbi, koju su po svršetku Zlatnog doba krajem 50-tih prošlog stoljeća predstavili Astor Piazzola i Horacio Salgan. To je tango sa snažnim utjecajem jazza i klasične glazbe, koji je prije svega namijenjen slušanju, a ne plesu. Ipak, mnogi Piazzolu rado uvrštavaju u svoje show točke. Tango nuevo u plesnom smislu u stvari nije zaseban stil, već je to pojam koji objedinjuje show tango ili tango fantasiu i liquid tango ili Naveira tango.
LIQUID TANGO
Stil kojeg je začetnik veliki plesač i plesni učitelj Gustavo Naveira, zbog čega neki ovaj stil i zovu Naveira stilom. Držanje kombinira zatvoreni AV-e s otvorenim držanjem, koje se mijenja tijekom plesa, kretanje je vrlo "tekuće", plesači "klize" po podiju. Može se reći da ovaj stil objedinjuje sve prijašnje, uz dodatak nekih potpuno novih začina.
SUVREMENI TANGO STILOVI
U posljednjih 10-15 godina, može se reći, u širem se smislu pojavilo mnoštvo novih i starih stilova. U Buenos Airesu, gdje smatraju da svaki plesač ima svoj stil, danas na plesalištima razlikuju tri-četiri glavna stila. Ako sjednete uz plesni podij na nekoj milongi i promatrate parove kako plešu uočit ćete parove koji se kreću u dugim koracima, dodirujući nježno pod, kao da imaju rukavice na nogama (Urquiza stil - stil koji se pleše u klubu Villa Urquiza, plesači uglavnom dobrano premašuju pola stoljeća), slijede ih tijesno zagrljeni parovi čiji su kratki koraci potpuno sinkronizirani s ritmom glazbe (Almagro stil - sličan klub stilu iz 40-tih prošlog stoljeća, podučavaju ga Suzana Miller i Cacho Dante u klubu Almagro), potom parovi koji izvode sve moguće figure i pri tom klize po podiju tražeći slobodni prostor poput "patrolnih kola" (Naveira stil - podučava ga Gustavo Naveira, danas možda ponajbolji instruktor i inovator argentinskog tanga). Tu su i parovi školovani u tradicionalnom stilu Antonia Todara (Todaro-Zotto stil) koji spadaju u plesnu elitu koja kombinira tehniku društvenog plesa na milongi i profesionalnog performancea na pozornici.
Sve u svemu, tango se može plesati na toliko načina koliko ima i samih plesača, što i jest osnovna razlika između tanga i drugih društvenih, klasičnih i sportskih plesova. U našem plesnom klubu učimo plesati i tradicionalni milonguero stil i stil novog tanga, a plesni se stil prilagođava prostoru, vremenu i događaju kad plešemo tango. No, kako ističe "El Gato", uvijek se moramo kretati kao mačke, zbog čega su neki ovaj stil i prozvali "El Gato sil".
LA CUMPARSITA
by Ned Šabi
Ova tango skladba, napisana 1916. godine, nije samo tango broj jedan na svijetu, već je i, uz "Yesterday" od The Beatlesa, najreinterpretiranija skladba na svijetu (procjenjuje se da ima više stotina pa i nekoliko tisuća različitih interpretacija). Autor te, isprva koračnice za studentsku karnevalsku povorku, bio je tada nepoznati 17-godišnji Gerardo Hernán Matos Rodriguez, mladi student arhitekture. Prvi ju je izvodio orkestar Roberta Firpa, koji ju je iz koračnice promijenio u tango, u kavani "La Giralda" u Montevideu, glavnom gradu Urugvaja. Nove su riječi 1924. godine napisali Pascual Contursi i Enrique Pedro Maroni, a snimio ju je, nitko drugi nego, uz gitarsku pratnju, Carlos Gardel. Ova je verzija poznata i pod imenom "Si supieras".
Ova najizvođenija i najpoznatija tango pjesma na svijetu, koja je postala ikona ovog žanra, za istraživača tanga Juana Carlosa Legida u njegovoj knjizi "La orilla oriental del tango" opisana je kao "istinski fenomen, za koji ne trebamo mnoštvo riječi da bi ga opisali, zbog toga jer izvire iz plačućih srca koja su dotaknuta jednostavnim i čistim tkivom njene melodije."
Evo ljudovi to je sve od mene za sada..... Nadam se da ste uživali u tekstu.... znam da je dugački... ali nema veze.... ajde odoh ja sada..... Boooook.....
Ej, ljudovi evo mene opet...... Evo samo na početku da rečem da nemrem komentirati kao bloger.... jednostavano mi ne dozvoljava.... i zbrisala sam si stari blog..... i promjenila adresu bloga..... ma ništ to ne pomaže..... no dobro... za početak.... kak ste?!? ja sam super.... malo u depresiji..... i tak.... ali se svejedno smijem.....jučer sam razmišljala zašto su ljudi takvi.... mislim okrutni.... uvijek te povrijede oni koji te najviše vole.... jednostavno...... mnogi ljudi su me u životu povrijedili.... poigravali se s mojim osjećajima..... odbacivali me od sebe.... ogovarali..... izdali..... i još puno toga..... kada ne znam što da radim u takvim trenucima.... kada se osjećem ranjivo.... žalosno.... povrijeđeno..... pustim muziku.... jer mi je to utjeha u boli... ne mogu opisati zakaj.... ali se sa nekom muzikom mogu poistovjetiti.... ponekad se jednostavno slomim od boli... htjela bi vrisnuti.... ali kada to želim napraviti.... osjećam se kao da sam izgubila glas govora..... htjela bi otići nekamo..... samo da više ne budem ovdje..... da više ne gledam ljude koji su me povrijedili... ali nemam kamo otići.... i onda se svaki dan u školi moram susretati sa njima.... no zahvaljujući njima ja sam postala jača nego prije.... više toliko ne vjerujem ljudima.... jednostavno im ne mogu vjerovati..... počela sam sebe izgrađivati kao bolju osobu..... i još puno toga..... puno mi pomaže to što imam dvije najbolje frendice.... one su uvijek vjerovale u mene..... pomagale su mi.... a najviše sam zahvalana svojoj prvoj naj frendici...... Sanji.... s kojom sam si frendica već 10 godina..... makar smo jedna drugu često ogovarale.... često smo se svadile.... ali smo uvijek jedna drugoj pomagale kada nam je bilo najteže..... bile smo potpora jedan drugoj.... i danas sam joj zahvalna za sve što je učinila za mene.... hvala ti.... što me trpiš već 10 godina.... ali od svih ljudi koje poznam..... i...... koji mene poznaju..... ti me najbolje poznaš od svih...... još jedamput hvala ti.....
Evo to je ona-- Sanja......
Ljudi evo vam i slikica od moje druge naj frendice...
Evo to je Monika
Ljudi to vam je sve od mene za danas...... Do sljedećeg pisanja... Budite pozdravljeni..... Boooook......
Ej, ljudovi odlučih si ja napraviti novi blog... Ne pitajte zakaj ni ja sama ne znam.... Ma evo ovo je uvodni post... Blog je još u izradi tak da ću pravi post napisati tek..... za par dana...... a sad idem uređivati blog.... ajde budite pozdravljeni.... booook....
